Sposobnost govora jedna je od temeljnih ljudskih vještina. Njime razmjenjujemo informacije, prenosimo emocionalna stanja, iskazujemo stavove, gradimo i održavamo odnose. Kako bi nas drugi ljudi razumjeli, naš govor mora biti smislen, povezan i jasan. Ponekad se može dogoditi da okolina slabije razumije osobe koje imaju teškoća u izgovoru određenih glasova. Zbog poremećaja artikulacije njihov govor može se činiti manje razgovijetnim te može odvlačiti pozornost sugovornika od teme razgovora.Glasovi čine osnovu govora, a povezivanjem tvore riječi i rečenice. Oni su najmanji dio jezika, a broj glasova varira od jezika do jezika. U hrvatskom jeziku imamo ih sveukupno 30. Oni se postupno pojavljuju u govoru, od jednostavnijih do složenijih, tako da ih možemo očekivati u određenim dobnim okvirima. Ti dobni okviri nisu fiksni i variraju od djeteta do djeteta. Možemo ih shvatiti kao smjernice za praćenje razvoja govora kod djeteta.Jednostavnije glasove, ponajviše samoglasnike “A”, “O” i “E” te glasove “P” i “B” djeca usvajaju između prve i druge godine. Jednostavan način tvorbe ovih glasova, odnosno njihovo lako uočavanje na usnama sugovornika dovodi do njihova ranijeg usvajanja. Između druge i treće godine djeca ubrzano bogate svoj rječnik, a ujedno i brže usvajaju nove glasove. Djeca bi u ovoj dobi trebala usvojiti samoglasnike “I” i “U” te suglasnike “F”, “V”, “T”, “D”, “N”, “Nj”, “M”, “K”, “G”, “H” i “J”. Između treće i četvrte godine djeca počinju koristiti nešto složenije glasove - “S”, “Z”, “C”, “Š”, “Ž”, “L” i “Lj”. Naposljetku, na prijelazu s četvrte na petu godinu djeca ovladavaju i glasovima “Č”, “Ć”, “Dž”, “Đ” i “R”.
Svako je dijete individualno te se navedeni glasovi neće nužno razviti u tim dobnim rasponima. Međutim, dijete u dobi od pet i pol ili šest godina trebalo bi imati pravilan izgovor svih glasova. Bitno je znati do koje dobi možemo tolerirati nepravilan izgovor glasova, odnosno kada pogrešku treba početi tretirati kao poremećaj i započeti s korekcijom. Tako, primjerice, korekciju glasa “R” nećemo započeti ako dijete ima tri i pol godine s obzirom na to da se u toj dobi i ne očekuje od njega da pravilno izgovara navedeni glas. Ako dijete ima više od pet godina, a još ima nepravilan izgovor glasa “R”, tada zasigurno treba započeti korekciju izgovora toga glasa.Neki od najčešće poremećenih glasova su “S”, “Z” i “C”, “Š”, “Ž” i “Č”, “L”, “Lj” i “R” te “K” i “G”. Izgovor ovih glasova može biti poremećen izolirano, odnosno može biti zahvaćen samo jedan glas ili više njih. Ako dijete ima poremećen izgovor više glasova moramo napraviti plan korekcije zahvaćenih glasova. Taj plan radi logoped, individualno, prema potrebama djeteta. Korekcija izgovora pojedinih glasova teče postupno, kao i usvajanje glasova. To znači da će se u terapiji uglavnom provoditi vježbe za dobivanje pravilnog izgovora jednoga glasa. U slučaju da dijete ima narušen izgovor glasova iz različitih skupina, moguće je provoditi vježbe za pravilan izgovor maksimalno dva glasa. Važno je naglasiti da se u tom slučaju radi samo s glasovima koji nisu bliski po zvučnosti, mjestu i načinu tvorbe. Primjerice, nećemo raditi istodobnu korekciju glasova “S” i “Z”, ali možemo istodobno odrađivati vježbe za glasove “S” i “G” ili “Z” i “L”. Ako je zahvaćena skupina glasova, korekciju je potrebno započeti s onim glasom koji je temelj te skupine, primjerice glas “S” u skupini “S”, “Z”, “C” ili glas “Š” u skupini “Š”, “Ž”, “Č”. Također, bitno je obratiti pozornost na poredak usvajanja glasova i prema tome raditi plan vježbi. Glas “K” dijete bi trebalo usvojiti prije glasa “G”. Stoga bi vježbe trebale započeti s glasom “K”. Nakon što dijete usvoji taj glas, možemo prijeći na korekciju glasa “G”. Isto vrijedi i za glasove “L” i “R”. Prvo treba dobiti pravilan izgovor glasa “L”, a tek onda krenuti s vježbama za glas “R”. Kada dijete u spontanom govoru počne pravilno izgovarati određeni glas, tada znamo da ga je usvojilo te je moguće započeti s korekcijom sljedećega glasa.
Glasovni razvoj teče postupno, od jednostavnijih do složenijih glasova. Kako dijete razvija sve veću kontrolu nad svojim govornim aparatom te se sve više koristi govorom za prenošenje informacija, tako i ovladava sve složenijim glasovima. Naravno, u razvoju može doći do teškoća u izgovoru određenih glasova, posebice glasova “K” i “G”, “L”, “Lj” i “R”, “S”, “Z” i “C” te glasova “Š”, “Ž” i “Č”. Budući da većina djece ima teškoća u izgovoru ovih glasova upravo su za njih osmišljene vježbe u Kokolingo digitalnoj logopedskoj vježbenici. Uz sustavan rad kod kuće i pratnju logopeda dijete će ovladati pravilnim izgovorom i postati izvrstan govornik hrvatskog jezika.
Govor
Glasovi
Logopedija
Literatura
Posokhova, I. (2005). Izgovor: Kako ga poboljšati. Lekenik: Ostvarenje.
