Motoričke i slušne predvježbe - preduvjeti za pravilan izgovor glasova
Autor: Krešimir Perša, mag. logoped.
Govor je osnovno sredstvo komunikacije u svakodnevnom životu ljudi. Djeca su govorom okružena čak i prije samog rođenja. Usvaja se spontano, u interakcijama s drugim ljudima te je vrlo složena vještina. Osnovu govora čini niz glasova koji se povezuju u riječi i rečenice. Kako bi nas nepoznata osoba razumjela, potrebno je pravilno izgovarati sve glasove hrvatskog jezika. Ako dijete ima poremećen izgovor jednog ili više glasova, može doći do teškoća u komunikaciji sa sugovornikom. U pozadini artikulacijskih poremećaja može stajati nerazvijen fonematski sluh ili odstupanja u pokretljivosti i građi artikulatora.
Fonematski sluhFonematski sluh omogućava prepoznavanje glasova unutar riječi, kao i razlikovanje međusobno sličnih glasova, npr. glasova “Š” i “Ž”. Ovo je vrlo važna vještina kojom dijete treba ovladati jer s njezinim razvojem počinje usklađivati vlastiti izgovor s izgovorom glasova koje čuje u okolini. Kada dijete počne slušno uočavati razlike između glasova, tada će mnogo lakše dobiti njihov pravilan izgovor. ArtikulatoriArtikulatori su govorni organi koji mogu biti pomični ili nepomični. U pomične govorne organe ubrajamo donju čeljust, usne i jezik, a u nepomične gornju čeljust i zube. Da bi dijete pravilno proizvelo određeni glas, mora biti artikulacijski spretno, odnosno mora znati pomicati artikulatore na odgovarajući način. Ponekad može doći do odstupanja u građi i pokretljivosti artikulatora zbog organskih odstupanja, kao što je npr. prekratka podjezična vezica koja onemogućava urednu pokretljivost jezika.Ako dijete ne razlikuje međusobno slične glasove ili ne može proizvesti pravilan pokret artikulatora za određeni glas, tada treba započeti s motoričkim i slušnim predvježbama. One su temelj pravilnog izgovora. Slušne predvježbeSlušne predvježbe odnose se na vježbe za razvijanje fonematskog sluha, odnosno razvijanje sposobnosti razlikovanja međusobno bliskih glasova, npr. glasova “K” i “G”. Najčešće se u vježbama za razvoj fonematskog sluha upotrebljavaju riječi, no u prvoj fazi vježbi mogu se koristiti i negovorni zvukovi. Ovi zadatci mogu biti u obliku prepoznavanja glazbala prema njihovu zvuku ili prepoznavanja životinja prema njihovu glasanju. Zadaci s govornim zvukovima mogu biti u obliku razlikovanja riječi koje se razlikuju u samo jednom glasu, npr. “kosa” i “koza” ili u smišljanju riječi koje počinju određenim glasom. Cilj je i jednih i drugih tipova zadataka poticati razvoj slušne pažnje i slušnog pamćenja.
Motoričke predvježbeMotoričke predvježbe odnose se na vježbe jačanja muskulature i pokretljivosti artikulacijskih organa - jezika, donje čeljusti, usana. Cilj je ovih vježbi dobivanje pravilnih pokreta za izgovor određenoga glasa. One se provode tako da se prvo vježbaju jednostavniji pokreti, koji se postupno stapaju u složenije. Provode se dvije vrste vježbi; vježbe zadržavanja artikulatora u određenoj poziciji i vježbe pokretljivosti artikulatora. Ovim vježbama dijete uči proizvesti pokrete koji su kontrolirani, usklađeni i precizni.Kada dijete svlada motoričke i slušne predvježbe, može krenuti s ostalim vježbama za dobivanje pravilnog izgovora glasova.Budući da su motoričke i slušne predvježbe temelj pravilnog izgovora, postavljene su na početnoj razini Kokolingo digitalne vježbenice. Motoričke i slušne predvježbe
Logopedija
Literatura
- Posokhova, I. (2001).Dislalija - Upute za sustavnu terapiju - logopedski priručnik. Lekenik: Ostvarenje.