Danas smo iz Primorja otišli u virtualni posjet Slavoniji i donijeli vam priču iz Osijeka. Razgovarali smo s magistrom Nevenom Vučinac Zelić koja radi kao logoped u KBC-u Osijek. S nama je podijelila nekoliko crtica o sebi i svom radnom mjestu, o stanju u struci i radu s djecom, kao i pokoju veselu anegdotu iz svakodnevne prakse.
Možete li nam predstaviti sebe i ustanovu u kojoj radite?Moje ime je Nevena Vučinac Zelić, magistra sam logopedije. Posljednje četiri godine radim na Klinici za pedijatriju KBC-a Osijek. Po završetku diplomskog studija, dvije godine sam radila u Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Virovitica. Ondje sam stekla znanja i vještine u radu s djecom s teškoćama u razvoju.Koliko logopeda radi u ustanovi? Uspijevaju li odgovoriti na potrebe za brojem stručnjaka u Vašoj regiji?U našoj ustanovi zaposlene su još tri kolegice logopedinje koje svoju djelatnost obavljaju na drugim odjelima KBC-a Osijek. Osim naše ustanove, u gradu Osijeku postoje i druge ustanove u kojima su zaposleni logopedi. Svatko od nas trudi se zadovoljiti potrebe sve djece za logopedskom procjenom i terapijom. Kao i u većini dijelova Hrvatske, bilježi se manjak logopeda. Na području Slavonije i Baranje najveći je nedostatak logopeda u sustavu ranog predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja.Osjetite li manjak logopeda u struci?S obzirom da sve više djece, ali i odraslih treba pomoć logopeda, pritisak je sve veći i produljuju se liste čekanja. Budući da se u svom radu ponajviše susrećem s djecom rane i predškolske dobi, ponovno bih istaknula nedostatak logopeda u vrtićima koji bi osigurali pravovremeno prepoznavanje i intervenciju komunikacijskih i jezično-govornih teškoća kod djece.S koliko djece radite?U kontinuiranu logopedsku terapiju uključeno je 25-ero djece, dok se s brojnom drugom neurorizičnom djecom redovito provodi praćenje komunikacijskog i jezično-govornog razvoja od rane dobi, uz savjetovanje roditelja. Osim provođenja logopedske terapije i savjetodavnog rada, obavlja se i logopedska procjena djece od rane dobi do završetka osnovne škole.Što se tiče samog rada s djecom, doznali smo da većina djece rado surađuje na terapijama, vole dolaziti i osjećaju se ugodno. U radu kod kuće djeca ponekad malo teže surađuju, ali je logopedima izuzetno važno motivirati ih i na tom polju, kako bi terapija bila učinkovita i uspješna. O suradnji s roditeljima djece koja pohađaju logopedske terapije magistra Vučinac Zelić podijelila je s nama svoje pozitivne dojmove. Suradnja s roditeljima, kaže, jako je važna. Uvijek je važno da roditelji budu uključeni, jer se samo zajedničkom suradnjom može postići napredak.Nakon svake terapije roditeljima pokažem što smo radili i dajem sve materijale. Nekada im materijale šaljem i e-poštom, a ako se ne može poslati, pokažem im. Neki roditelji čak i kupuju slikovnice ili različite didaktičke materijale za rad kod kuće.Zanimalo nas je i kako izgledaju terapije, kojim se sve rekvizitima logoped služi u radu te kolika je prisutnost i zastupljenost modernih tehnologija. Kada razgovaramo o tehnologiji, nezaobilazno je i naše pitanje o digitalnoj logopedskoj vježbenici Kokolingo, koja se u kabinetu magistre Vučinac Zelić jako puno koristi i omiljena je među djecom.Koji su uobičajeni rekviziti jednog logopeda?U provođenju logopedske terapije, koriste se različita sredstva i metode rada, ovisno o dobi djeteta te vrsti i težini poremećaja. U svom radu najčešće su to slikovni materijali i razni didaktički materijali, Talk Tools, potpomognuta komunikacija (komunikacijske knjige i ICT-AAC aplikacije).
Koliko se u radu danas koristi tehnologija?Unatrag nekoliko godina velika je pozornost usmjerena na osvještavanje i iskorištavanje prednosti informacijsko-komunikacijske tehnologije u logopedskoj terapiji. S obzirom na lakšu dostupnost i višu razinu osviještenosti o pozitivnim učincima tehnologije, vjerujem da se i u logopedskom radu sve više primjenjuje tehnologija.Usprkos tehnologiji, postoje li aspekti u radu s djecom koji se nikada ne mijenjaju?Primjena tehnologije u terapijske svrhe zasigurno pridonosi kvaliteti rada. Da bi se ona uspješno primjenjivala, važno je poznavati njezine mogućnosti te odabrati odgovarajuće sredstvo i pristup koji bi odgovarao pojedinom djetetu. Tehnologija može biti dodatna potpora, ali nikako ne može zamijeniti ili isključiti primjenu drugih terapijskih metoda u postizanju terapijskih ciljeva.Koristite li Kokolingo?U provođenju logopedske terapije s djecom s artikulacijskim i fonološkim poremećajima, koristim i digitalnu logopedsku vježbenicu Kokolingo.
Kako Vam je pomogao u radu?Kokolingo značajno pridonosi kvaliteti rada te bržem postizanju postavljenih ciljeva u terapiji artikulacijskih poremećaja. Djeca u Kokolingu pronalaze motivaciju, a ona je izrazito važna za uspješno ostvarivanje zadataka. Osim što pomaže djeci, ova digitalna logopedska vježbenica pridonosi i štednji glasa logopeda te ublažavanju vokalnog zamora nakon izvođenja artikulacijski zahtjevnih vježbi.Kako djeca i roditelji reagiraju na ovu novinu?Djeca s oduševljenjem prihvaćaju izvršavanje zadataka u tom, njima zabavnom „obliku“. Bolje usmjeravaju i održavaju pažnju te s ponosom gledaju na ono što su uspješno izvršili, što ih i dodatno motivira za daljnji napredak. Roditelji također pokazuju bolje razumijevanje problematike artikulacijskih poremećaja i svih faza korekcije istoga. Kokolingo pomaže i u ostvarivanju suradnje djeteta i roditelja kod kuće, što je nužno potrebno za postizanje bržeg napretka.Za sam kraj razgovora ostavili smo lijepe teme o motivaciji, radu s djecom i entuzijazmu kojega kod naše sugovornice nimalo ne nedostaje, a donosimo vam i jednu zabavnu anegdotu kojih, kako kaže, nikada ne manjka i svaki je dan nova priča s novim veselim, mudrim, a ponekad i smiješnim razgovorima.Što Vas motivira u radu s djecom?U radu s djecom motivaciju pronalazim u potrebi i želji za pomaganjem svakom pojedinom djetetu i njegovoj obitelji. Motivaciju svakako pojačava i osjećaj zadovoljstva nakon uspješno ostvarenih ciljeva te djetetovo iskazivanje zahvalnosti za dobivenu pomoć kroz crteže i pisma.Evo i jedne anegdote. U terapiji s djecom dotaknuli smo se i zanimanja. Pitala sam dijete što želi biti kad odraste, a on je odgovorio da želi biti mljekar i odmah nadodao: „A što bi ti voljela biti kada odrasteš?“ To samo znači da me doživljavaju kao prijateljicu. Ponekad misle i da mi je ime Logopedica ili Logopeda (kada roditelji kažu: „Idemo kod logopeda“), a misle i da ovdje živim i da mi dolaze u goste.
Nakon ovih veselih i lijepih priča, ostaje nam samo pitati, kada biste davali savjet svojim mladim kolegama koji tek započinju s radom, što biste im najviše željeli reći?Važno je zadržati želju za znanjem i usavršavanjem te intrinzičnu motivaciju za ovaj poziv. Savjetujem mladim kolegama da ne odustaju u pronalaženju novih rješenja i ne posustaju ukoliko naiđu na prepreke bilo koje naravi. Osmijeh na licu djeteta najveća je plaća za sav uloženi trud.
