Čitanje i pisanje vještine su kojima trebamo ovladati da bismo postigli akademski uspjeh i komunikaciju s okolinom. Osim toga, omogućuju nam i socijalno, političko te ekonomsko uključivanje u društvo. Iz svega toga vidimo koliko su nam čitanje i pisanje važni u svakodnevnom životu. Razvojem tehnologije svakim danom sve smo više okruženi novim sadržajima koje čitamo - blogovima, vijestima, reklamama, znanstvenim člancima itd. Na društvenim mrežama komentiramo različite sadržaje i izmjenjujemo velik broj poruka. Da bismo to sve mogli učiniti, moramo imati razvijene vještine čitanja i pisanja.
Preduvjeti čitanja i pisanjaPolazak u školu važan je događaj u životu svakog djeteta. To je novo poglavlje na koje se dijete treba prilagoditi da bi se moglo nositi sa svakodnevnim školskim obvezama. Dosad se ono uglavnom igralo, a sada veći dio dana mora provesti u školi i rješavati domaću zadaću. No da bi dijete ovladalo čitanjem i pisanjem, mora imati usvojene određene predvještine koje će mu olakšati taj zadatak.
ČitanjeČitanje najčešće shvaćamo kao vještinu koja nam je potrebna za učenje jer njome dolazimo do velikog broja informacija. Naravno, čitanje može biti i razonoda. U toj aktivnosti uživa velik broj ljudi, ali da bismo čitanje počeli doživljavati kao ugodnu aktivnost, trebamo razmišljati o čitanju kao o nečemu što želimo, a ne o nečemu što moramo.
Čitanje se sastoji od dva međusobno povezana procesa. To su dekodiranje i razumijevanje. Dekodiranje podrazumijeva da možemo tečno, odnosno točno i brzo nešto pročitati, a razumijevanje podrazumijeva da razumijemo sadržaj koji smo pročitali. Ako je osoba neuspješna u dekodiranju teksta, tada će razumijevanje pročitanog biti narušeno.Da bi netko mogao čitati tečno i s razumijevanjem, treba imati uredne jezične vještine i vizualno-prostornu orijentaciju. Jezične vještine podrazumijevaju vladanje semantikom (rječničkim znanjima), sintaksom (pravilnim slaganjem riječi u rečenice), morfologijom (gramatičkim svojstvima jezika – primjerice, deklinacija ili konjugacija), pragmatikom (upotrebom jezika – primjerice, razumijevanje prenesenih značenja) i fonologijom (primjerice, razlikovanjem glasova nekog jezika). Vizualno-prostorna orijentacija podrazumijeva snalaženje u prostoru, na papiru i na tijelu. Na papiru se ona odnosi na to da čitamo slijeva nadesno, odozgo prema dolje, da uočavamo sličnosti i razlike između slova, da uočavamo gdje je početak, a gdje kraj rečenice itd.Iako se čitanje može činiti kao vrlo jednostavna aktivnost, ona uključuje niz predvještina koje djeca moraju usvojiti da bi mogla brzo, točno i s razumijevanjem pročitati neki tekst.
PisanjePisanje je metoda razmjene informacija. Njome bilježimo jezične informacije dogovorenim znakovima (slovima i interpunkcijom). Za razliku od govora, kojim također prenosimo informacije, pisanje je (relativno) trajno, pohranjivo (na papiru ili u digitalnom obliku), mobilno te nam daje mogućnost provjere i vraćanja. Pisanje daje drukčije mogućnosti nego govor, ali se teže usvaja. Govor se usvaja spontano, a pisanje zahtijeva svjesni napor i intenzivno učenje.
Da bi osoba mogla pisati, mora imati određenu razinu motorne kontrole i fine koordinacije pokreta u prostoru. Tijekom pisanja dijete bi trebalo usvojiti pravilan hvat olovke - između palca, kažiprsta i srednjeg prsta, a prstenjak i mali prst odmaraju se na stolu.Smislen sadržaj, koji je tečno napisan, zahtijeva usvojene jezične vještine, vizualno-prostornu orijentaciju i grafomotoričke vještine. U pisanju je bitno i planiranje, odnosno način organizacije teksta u smislene cjeline. Tijekom pisanja koristit ćemo se informacijama iz dugoročnog pamćenja, a u kratkoročno pamćenje pohranjivat ćemo trenutačne informacije, prilagođavat ćemo temu čitatelju, primjerice učiteljici, a sve napisano morat ćemo i provjeriti.Pisanje, kao i čitanje, vrlo je složena vještina koja se, za razliku od govora koji se usvaja spontano, mora eksplicitno poučavati.
Specifične teškoće učenjaDisleksija je jedna od specifičnih teškoća u učenju. To je jezično utemeljen poremećaj koji obilježavaju teškoće u dekodiranju riječi. One su neočekivane s obzirom na dob i ostale kognitivne i akademske sposobnosti te nisu rezultat općih razvojnih ili senzoričkih teškoća. Disleksija znatno utječe na akademsko postignuće i na svakodnevne zadaće koje zahtijevaju sposobnost čitanja. Čitanje je popraćeno iskrivljavanjem riječi, zamjenama, ispuštanjima ili dodavanjima glasova, sporošću i pogreškama u razumijevanju te osjećajem umora u situacijama čitanja. Sažeto, osoba koja ima disleksiju ne čita brzo i točno, a to dovodi do teškoća u razumijevanju pročitanog i sukladno tome do smanjenja akademskog postignuća.Uz disleksiju se često vežu diskalkulija i disgrafija. Diskalkuliju obilježavaju problemi u usvajanju temeljnih aritmetičkih vještina (zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje), obradi brojevnih veličina (primjerice, što je veće, a što manje) i teškoće u učenju matematičkih koncepata i procedura. Disgrafija je specifična teškoća koja se veže uz pisanje. Očituje se u lošem rukopisu, problemima oblikovanja misli u pisanoj formi, zrcaljenju tijekom pisanja (primjerice, slovo S piše naopako), ispuštanjima riječi i pogreškama u pisanju riječi (ispuštanje, dodavanje ili pogrešno pisanje slova). Kao i disleksija, diskalkulija i disgrafija spadaju u specifične teškoće učenja koje su neočekivane za dob i nisu posljedica neodgovarajućeg poučavanja ili intelektualnih teškoća.Specifične teškoće učenja - disleksija, disgrafija i diskalkulija, mogu se dijagnosticirati tek nakon početka formalnog obrazovanja, odnosno nakon polaska u osnovnu školu. Uglavnom će se dijagnosticirati u 3. razredu osnovne škole jer se dotad ostvari dovoljna količina formalne pouke potrebna da se ovlada tim vještinama.
Poticanje predvještina čitanja i pisanja te matematičkih sposobnosti u predškolskoj dobiDjeca će polaskom u školu dobiti formalnu pouku koja će im omogućiti svladavanje čitanja, pisanja i matematičkih sposobnosti. U predškolskoj dobi možemo na razne načine poticati razvoj ovih vještina, važno je samo biti kreativan i zabavan:
zajedničko čitanje slikovnica uz djetetovo aktivno sudjelovanje - praćenje prstom, odgovaranje na pitanja, pripovijedanje itd.
pjevanje pjesmica
prepoznavanje riječi koje se rimuju i stvaranje rime - primjerice, roditelj kaže jednu riječ, a dijete mora smisliti drugu riječ koja se rimuje s njom
spajanje slogova u riječi i rastavljanje riječi na slogove, uz pljeskanje
izdvajanje prvog i zadnjeg glasa u riječima - primjerice, koristeći se igračkama navodimo dijete da ih prvo imenuje, a onda da kaže koji glas prvi čuje u njihovu imenu
prepoznavanje slova na učestalim znakovima - primjerice, roditelji i dijete u šetnji stignu do Konzuma i onda roditelj kaže “Vidi, Konzum počinje slovom K. Što nam još sve počinje slovom K? Kuća ili miš? Soba ili kralj?”
imenovanje riječi koje počinju određenim glasom - primjerice, roditelji se igraju da rade u trgovini, a dijete mora kupiti sve što počinje određenim glasom
igre pamćenja - primjerice, koje se životinje skrivaju u kojoj kućici
zajedničko crtanje i bojenje
precrtavanje slova i geometrijskih likova - primjerice, dijete prema predlošku pokuša napisati imena članova obitelji
povezivanje količine i broja - primjerice, izbroji koliko ima domaćih životinja u slikovnici ili izbroji koliko ima crvenih kockica
orijentacija - nacrtaj psa na lijevoj/desnoj strani papira ili lijevom rukom dotakni svoj nos
po uzorku povlačiti ravne i valovite linije
zajedno škarama izrezivati slova i lijepiti ih u smislene riječi
procjenjivati količinu bez brojenja - primjerice, “Čega ima više, jabuka ili banana?”
uključiti dijete u svakodnevne aktivnosti - primjerice, kuhanje “Za ručak nam trebaju 2 krumpira, 3 mrkve i 4 rajčice”.
Pismenost
Čitanje
Pisanje
Literatura
Lenček, M., Blaži, D. i Ivšac, J. (2007). Specifične teškoće učenja: osvrt na probleme u jeziku, čitanju i pisanju. Magistra Iadertina, 2(1), 107-121.
Lenček, M. (2012). Procjena disleksije u hrvatskome: neke značajke čitanja i pisanja odraslih. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 48(1), 11-26.
